Hajde, priznajte: sigurno vam je dobro poznat osjećaj razočaranja i ljutnje kad kolega dobije bolju ocjenu od vas na ispitu, iako ste uvjereni da ste se vi više trudili? Vjerojatno ste se dosad znali naći i u situaciji da se osjećate nesretno jer netko od vaših prijatelja ima razvijeniji društveni život od vas, bez obzira na to što se vi smatrate ugodnijom i zabavnijom osobom. Ako se prisjetite ranog djetinjstva, možete već tada pronaći tragove nezadovoljstva i zamjeranja na tuđoj sreći: koliko puta ste samo bili bijesni jer su vaša braća i sestre dobili neku igračku koju ste vi toliko željeli? Bez obzira na to što se možda zbog ovakvih osjećaja sami sebi činite kao loša osoba, ne brinite jer smo svi ponekad „zeleni“ od zavisti. Drugim riječima, zavist je univerzalan osjećaj, odnosno od nje nije pošteđena niti jedna osoba. Bez obzira na to, protiv nje se može i mora boriti, a kako bismo joj se uspješno oduprijeli, prvo je moramo dobro razumjeti.
Zašto zavidimo drugima?
Zavist je po svojoj prirodi zao, moćan i sveprožimajući osjećaj koji je kombinacija ljutnje, tuge, bijesa i straha. To je doživljaj kojeg karakteriziraju neprijateljstvo i agresivnost prema osobi kojoj zavidimo i zbog kojeg smo u stanju osjećati trajno nezadovoljstvo bez obzira na naša objektivna postignuća. Ona nastaje zbog toga što se stalno, svjesno ili nesvjesno, uspoređujemo s drugim ljudima, pritom pogrešno procjenjujući vlastite snage i slabosti. Ako je ishod ovakvih usporedbi negativan za nas, odnosno ako procijenimo da neka osoba ima više nekih kvaliteta ili postignuća od nas, stvoreno je plodno tlo za razvoj zavisti. Međutim, treba spomenuti da je njezin doživljaj veoma subjektivan: zavist ne izazivaju postignuća druge osobe sama po sebi, već naš osjećaj nezadovoljstva i razočaranja jer pretpostavljamo da je netko zbog svog uspjeha sretniji nego mi.
Prema psihologu Abrahamu Tesseru i njegovoj teoriji održavanja vlastite vrijednosti, jedan od uzroka pojave zavisti je osjećaj da je naš pojam o sebi ugrožen ponašanjem druge osobe. Točnije, ako vidimo da je netko bolji od nas u nekom području usprkos našem trudu, naše samopoštovanje primit će težak udarac, a neugodan osjećaj vlastite manje vrijednosti rezultirat će željom da uništimo postignuće druge osobe. No, Tesser navodi da stupanj ugroženosti našeg samopoštovanja i količina zavisti koju ćemo doživjeti ovise o dvije stvari: koliko nam je neka osoba bliska i koliko nam je neko područje u kojem se uspoređujemo bitno za naš identitet.
Iako se prema bliskim osobama često ponašamo kao dobre osobe, odnosno uživamo u njihovim uspjesima i pomažemo im kod različitih poteškoća, vjerojatnije je da ćemo osjetiti zavist zbog njihovih postignuća nego zbog nečeg što nepoznate osobe imaju, a mi nemamo. Razlog tome nalazi se u činjenici da su ljudi skloniji uspoređivati se s drugim osobama koje su im po nečemu slične i koje im se nalaze u blizini. Drugo, ne izaziva svaki uspjeh nama bliskih osoba zavist, već samo postignuća u onim područjima koja smatramo vrijednima. Primjerice, ako naš prijatelj postiže izvrstan uspjeh na fakultetu, vjerojatno ćemo mu zavidjeti ako i mi želimo biti izvrstan student. S druge strane, ako ta ista osoba posjeduje mnogo materijalnih stvari do kojih inače ne držimo previše, odnosno koje nam nisu važne za doživljaj vlastitog identiteta, nećemo biti pretjerano zavidni.
Jesu li zavist i ljubomora jedno te isto?
Iako se ova dva pojma katkad koriste kao istoznačnice, oni ipak označavaju različite pojave. Za razliku od ljubomore, koja obično nastaje u odnosu između tri osobe i predstavlja strah da ne izgubimo nešto što već imamo zbog druge osobe (npr. strah da nam netko drugi ne preotme partnera), zavist se javlja između dvije osobe i očituje se kao želja da mi budemo ona osoba koja će nekome nešto uzeti. Primjerice, u kontekstu ljubavnih odnosa, možemo zavidjeti nekome na njegovom ili njezinom partneru i željeti ga za sebe.
Utječe li zavist na zdravlje?
Zavist, osim što nas ispunjava osjećajem duboke nesreće i nezadovoljstva, negativno utječe i na naše fizičko i psihičko zdravlje. Ljudi koji često zavide drugima doživljavaju  veliku količinu stresa i češće pate od simptoma depresije jer se stalno uspoređuju s drugima i usmjeravaju na to u čemu su drugi bolji od njih. Pored ovog, oni se češće javljaju liječnicima zbog pritužbi na loše zdravlje, a imaju i veću vjerojatnost da dožive srčani udar ili da obole od neke bolesti sa smrtonosnim posljedicama.
Kako se ponaša zavidna osoba?
Jedan od najvažnijih pokazatelja zavisti je zluradost. Ta pojava je toliko raširena među ljudima da Nijemci imaju i riječ schadenfreude kojom označavaju uživanje u tuđoj nesreći. Zavidne ljude obično se može prepoznati po tome što likuju kad je netko kome zavide izgubio ono što je imao, a pritom se mogu čuti rečenice poput „Sam si je kriv“, „Tko visoko leti, nisko pada“ i slično. Smatra se da je uživanje u tuđim nedaćama osjećaj kojim zavidne osobe hrane svoj mržnju i još više potpiruju svoju agresivnost i neprijateljstvo prema meti svoje zavisti.
Osim zluradosti, zavist se može prepoznati i iz laži i kleveta koje netko koristi protiv svoje mete. To je suptilna strategija kojom zavidne osobe nastoje uništiti uspjeh onoga kome zavide, a  očituje se u ponašanjima poput namjernog iskrivljavanja istine o osobi kojoj zavidimo, umanjivanju njezine vrijednosti, prešućivanju njezinih zasluga, itd. Ovakva ponašanja zapravo se mogu shvatiti kao oblik osvete koji zavidna osoba koristi protiv svoje mete, a ta osveta zatim se racionalizira „činjenicom“ da nam je onaj kome zavidimo kriv zbog toga što nemamo nešto što on ima. Drugim riječima, smatramo da je osveta opravdana jer se osjećamo na neki način napadnutima od mete naše zavisti.
Za kraj, zavist se može prepoznati i iz neiskrene komunikacije ljudi koji nam zavide. Primjerice, iako netko kaže da je veseo zbog našeg uspjeha, njegova verbalna i neverbalna komunikacija mogu biti neusklađene pa tako riječi ne mora pratiti i iskreni osmijeh na licu. Drugo, zavidne osobe neko naše postignuće može toliko pogoditi da nam „slučajno“ zaborave čestitati na uspjehu, iako su svi drugi to već učinili.
U kakvim se odnosima pojavljuje zavist?
Već je spomenuto da se zavist, prije svega, pojavljuje u bliskim odnosima. Primjerice, spremni smo uživati u uspjesima naših prijatelja i biti ponosni sve dok ih oni postižu u područjima koja ne smatramo važnima. Međutim, bez obzira što nam je netko prijatelj, teško podnosimo da je on bolji od nas u nečemu: u Tesserovom i Smithovom (1980) istraživanju pokazalo se da, nakon što ljudi dožive neuspjeh u nekom zadatku koji im je bitan, njih 75% nije spremno pomoći prijateljima da oni uspješno riješe taj zadatak.
Zavist se javlja i u odnosima između članova obitelji. Ona se može pojaviti ako smatramo da roditelji više pažnje i ljubavi daju našoj braći i sestrama nego nama. Pored ovog, zavist može biti uzrokovana dojmom da su naši braća i sestre bolji od nas u nekom bitnom području poput inteligencije ili popularnosti u društvu, a vjerojatnost pojave zavisti veća je što smo sličnije dobi s njima. Budući da je ljudima iznimno puno stalo do toga da ih netko ne nadmaši u onim stvarima koje su im bitne, oni obično odlaze tako daleko da čak biraju i različita zanimanja od svoje braće i sestara kako bi se mogli istaknuti. Međutim, zavist se može javiti i između roditelja i djece: u jednom istraživanju pokazalo se da su djeca imala napetiji i hladniji odnos s ocem kada je njihovo područje rada bilo isto (Tesser, 1980).
Mali trikovi za smanjivanje zavisti
Umjesto da nekome zavidite, pokušajte od njega nešto naučiti. Ako vidite da je netko u nečemu uspješniji od vas, zavist vam definitivno neće pomoći da ga dostignete. Radije zamolite tu osobu da vam objasni kako je postigla svoj uspjeh tako da ga i vi možete ostvariti.
Promijenite perspektivu: usmjerite se na poboljšavanje uratka u nekom području, a ne na činjenicu da ste lošiji od nekog drugog. Koncentriranje na vaše jake strane i načine na koje ih možete upotrijebiti u postizanju uspjeha konstruktivna je strategija koja vam može pomoći da izbjegnete osjećaj manje vrijednosti i zavist.
Ako nikako ne možete poboljšati svoje postignuće, razmislite je li vam neko područje zaista tako bitno. Primjerice, ako je netko uporno bolji od vas u nekom hobiju usprkos vašem trudu, radije promijenite hobi, nego da se mučite s osjećajem zavisti.
Razgovarajte s nekim o svom osjećaju zavisti. Razgovor će vam pomoći da se vaši osjećaji nezadovoljstva ne pretvore u ogorčenost i neprijateljstvo prema meti vaše zavisti. Vaš sugovornik također bi vam mogao pomoći da uvidite zbog čega ste točno zavidni i što biste mogli napraviti da to promijenite.
Shvatite da nečiji uspjeh nije automatski vaš neuspjeh. Je li netko uspješan ili neuspješan u nečemu nikako ne djeluje na nas. Razlog je jednostavan: naša količina nezadovoljstva ostat će ista sve dok nešto ne napravimo s vlastitim životom, bez obzira na to što se događalo u tuđem životu.
Nipošto se ne upuštajte u neprijateljska ponašanja prema osobi kojoj zavidite. Tako ćete samo naštetiti sebi i to na način da ćete imati narušeno samopoštovanje, uništene odnose s osobom kojoj zavidite, a vjerojatno i s drugim ljudima oko sebe ako saznaju za vaše ponašanje.
Prestanite razmišljati o tuđem životu i bavite se svojim. Umjesto da gubite svu energiju na praćenje događaja u životima drugih ljudi, razmislite kako biste mogli unaprijediti svoj život. Što vas sve veseli i zanima, a čime biste ste mogli više baviti? Postoje li neke aktivnosti kojima se nikad niste bavili, a mogli biste započeti? Ako se aktivno usmjerite na izgradnju najboljeg mogućeg života za sebe, ne samo da ćete se dobrim dijelom riješiti zavisti, nego ćete općenito postati sretnija i ispunjenija osoba.
 
Za one koji žele znati više:
Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.
Čorić, Š. Š. (2008). Žuta neman zavist. Ili kako uspješnije izjedati sebe i druge. Zagreb: Glas Koncila.
Tesser, A. (1980). Self-esteem maintenance in family dynamics. Journal of Personality & Social Psychology, 39, 77-91.

Skip to content