Kako uspješno učiti

Kakve osjećaje u vama budi hrpa stručnih knjiga i skripti smještenih na vašem radnom stolu? Jeste li ih, u laganoj panici oko nadolazećih kolokvija, nagurali u neki mračan zakutak tako da ih do zadnjeg trenutka ne morate ni gledati? Ili ste ih ponosno stavili na istaknuto mjesto na polici i jedva čekate započeti s učenjem? Kakav god da je vaš stav prema učenju, vjerojatno će vam biti korisno saznati neke tajne „zanata“ kako biste uspješnije učili ili kako biste barem ublažili onaj neugodan osjećaj u dnu želuca koji vam se iznenada pojavi kada shvatite da su se ispitni rokovi opasno približili.
O učenju
Kada se govori o fenomenu učenja, mora se uzeti u obzir da je ono vrlo raznoliko jer postoji zaista mnogo načina na koje se znanja i vještine mogu usvajati. Neki od najjednostavnijih načina učenja svakako su klasično i instrumentalno uvjetovanje. Kada neki neutralni podražaj, koji ne izaziva nikakvu reakciju, dovoljan broj puta povežemo s onim koji je inače izaziva, i onaj neutralni će je početi izazivati. Ako ste potpuno neutralni prema nekom nastavniku, kad on ili ona počnu hvaliti vaš uradak na nastavi (podražaj koji prirodno izaziva ugodne osjećaje zadovoljstva i ponosa), uskoro ćete i vi početi osjećati naklonost prema dotičnom nastavniku ili nastavnici. U ovom slučaju došlo je do klasičnog uvjetovanja. Kod instrumentalnog uvjetovanja, osobu se nakon određenog ponašanja nagrađuje ili kažnjava, ovisno o tome hoćemo li da se određeno ponašanje pojavljuje češće ili rjeđe u budućnosti. Ako vidimo da smo se nekoliko puta dosta potrudili oko učenja nekog gradiva i dobijemo odličnu ocjenu iz ispita, vjerojatnije je da ćemo se i dalje nastaviti truditi jer vidimo da se takvo naše ponašanje nagrađuje. Ugodan ishod koji je uslijedio nakon našeg učenja (odlična ocjena) naziva se pozitivnim potkrepljenjem. Međutim, uklanjanje nekog neugodnog događaja ili situacije također može povećati vjerojatnost pojave određenog ponašanja. Recimo da ste više puta pali neki ispit i roditelji su vam oduzeli neke povlastice (npr. pravo da vozite njihov auto). Kada konačno položite taj ispit, bit ćete još motiviraniji učiti u budućnosti ako vam roditelji vrate pravo na korištenje njihovog auta (uklonili su vam neugodnu situaciju i time vas motivirali da češće pokazujete određeno ponašanje). Uklanjanje nekog negativnog podražaja ili situacije kako bi se povećala frekvencija željenog ponašanja naziva se negativnim potkrepljenjem.
Pored klasičnog i instrumentalnog uvjetovanja, ljudi uče i u interakciji sa svojom socijalnom okolinom. Zarevski navodi četiri tipa socijalnog učenja: a) modeliranje, b) imitacija c) učenje promatranjem  i d) simboličko učenje.
Kod modeliranja promatramo neku drugu osobu koja nas podučava kako nešto izvesti. Primjer modeliranja je kad nam nastavnik demonstrira korake potrebne za uspješno rješavanje nekog zadatka. Ako promatramo nekog i učimo njegovo ponašanje, ali bez razumijevanja, radi se o imitaciji, a ne o modeliranju. Prema Banduri, začetniku teorije socijalnog učenja, kad učimo promatranjem, u obzir uzimamo ne samo ponašanje određene osobe već i posljedice koje joj je to ponašanje donijelo. Primjerice, primijetimo li da naši kolege redovito dobivaju maksimalni broj bodova i pohvale od profesora za određen stil izlaganja seminarskih radova, vjerojatnije je da ćemo i sami usvojiti takav stil izlaganja, nego u slučaju da nismo vidjeli da su drugi nagrađeni za njega. Kod simboličkog učenja, dovoljno je da neko ponašanje samo opišemo drugoj osobi pa da ga ona nauči. U ovom slučaju radi se o verbalnom modeliranju jer nismo „uživo“ pokazali nekome kako se određeno ponašanje izvodi.
Iako su svi dosad navedeni oblici učenja veoma bitni za čovjekov razvoj, možda je u kontekstu studiranja, tijekom kojeg se učenje prvenstveno odvija putem usvajanja informacija iz predavanja i udžbenika, najbitnije spomenuti kognitivno učenje. Ono rezultira općim znanjem, a jedan od njegovih oblika je učenje uvidom. Ovakav mehanizam učenja karakterističan je za odrasle ljude i najviše se pojavljuje prilikom rješavanja problema. Očituje se u iznenadnom razumijevanju problema ili strategije koja će pridonijeti njegovom rješavanju, a Grgin kaže da se sastoji u otkrivanju bitnih odnosa u sadržaju kojeg učimo, utvrđivanju njegovih uporišnih točaka, grupiranju njegovih dijelova po smislu i njihovim logičnom povezivanju.
Kako se učenje odvija?
Kada se govori o stjecanju vještina, ali i znanja u užem smislu, postoje određene zakonitosti učenja koje ovise o sposobnostima osobe koja uči, razini njezine motivacije, oblicima podučavanja, ali i težini sadržaja koji se usvaja.
Što se tiče kompleksnosti sadržaja koji se nastoji naučiti, Grgin navodi da se krivulje učenja razlikuju ovisno o tome je li on jednostavan, složen ili sastavljen od jednostavnijih i kompleksnijih dijelova. Kod usvajanja jednostavnijih znanja, krivulja učenja bit će negativno akcelerirana, odnosno znanje će se u početku usvajati brzo, a kasnije sve sporije dok ne dođemo do platoa, odnosno granice našeg učinka koji je ograničen opsegom sadržaja, ali i slabljenjem naše motivacije zbog zasićenosti gradivom. Usvajanje složenog sadržaja odvija se pozitivno akceleriranom krivuljom: u početku kompleksne informacije usvajamo relativno sporo, a nakon toga slijedi razdoblje naglog napretka. Učenje složenog sadržaja baš zbog produženog razdoblja u kojem naizgled ne dolazi do vidljivih poboljšanja može predstavljati poseban izazov jer se osoba sklona obeshrabriti kad ne vidi da njezin trud dovodi do željenih ishoda.
U slučaju kad je sadržaj sastavljen od jednostavnijih i složenijih dijelova, učenje se odvija po krivulji koja ima oblik razvučenog slova „S“. Jednostavnije dijelove usvojit ćemo brzo, ali zato će do zastoja doći kad krenemo s težim dijelovima, kod kojih će do naglog napretka doći tek kad nekoliko puta ponovimo gradivo.

Slika 1. Odnos treninga i učinka prilikom učenja jednostavnijeg sadržaja
 
Slika 2. Odnos treninga i učinka prilikom učenja složenijeg sadržaja
 
Slika 3. Odnos treninga i učinka prilikom učenja sadržaja koji se sastoji od jednostavnijih i složenijih dijelova
Može li se učenje novog sadržaja olakšati?
Dobre vijesti kod učenja su da ga zapravo možemo koristiti kako bismo olakšali daljnje učenje. Prema Sternbergu, radi se o pozitivnom transferu, odnosno o pojavi da znanja koja usvojimo u prethodnom učenju možemo iskoristiti za ubrzavanje stjecanja novih informacija. Do transfera uvijek dolazi kada u novoj situaciji možemo reagirati na već postojeći način. Zato je  bitno spomenuti da postojeće gradivo sadržajno treba biti što sličnije budućem gradivu koje planiramo učiti, kako bismo uspješno generalizirali već naučena pravila, zakonitosti i tehnike rada i prepoznali sličnosti između onog što smo prije učili i onog što sad učimo. Primjer pozitivnog transfera bio bi olakšano učenje jednog programa ako smo već naučili raditi u programu koji funkcionira po istim pravilima i načelima.
Nažalost, osim pozitivnog, postoji i negativni transfer, odnosno interferencija, kod koje učenje jednog prethodnog sadržaja ometa usvajanje drugog (proaktivna interferencija) ili usvajanje novog sadržaja otežava zadržavanje prethodnog u pamćenju (retroaktivna interferencija).  Do interferencije dolazi kad su dva sadržaja samo formalno i naizgled slična, a zapravo se dosta razlikuju u svojoj osnovi. U ovakvoj situaciji skloni smo generalizirati informacije i tehnike rada iz jednog problema u drugi, iako oni više nisu prikladni za njegovo rješavanje.
Prema Grginu, transfer, osim pozitivnog i negativnog, može biti i specifičan i opći. Kod specifičnog transfera poznavanje jednostavnijih informacija koristimo kako bismo lakše usvojili kompleksnije znanje unutar istog područja (primjerice, učenje jednostavnijih matematičkih operacija olakšava učenje složenijih), dok kod općeg transfera koristimo znanje iz jednog područja kako bismo lakše naučili neko drugo (npr. poznavanje matematike olakšava učenje fizike).
Metode učenja
Brzina kojom ćemo učiti kao i uspjeh koji ćemo pritom postići između ostalog ovise i o metodama učenja koje koristimo. Grgin navodi da ih možemo podijeliti na dva oblika: globalnu metodu (učenje u cjelini) i parcijalnu metodu (učenje u dijelovima).
Globalna metoda sastoji se u tome da prvo upoznamo neke sadržaje, a onda prolazimo kroz njih i usvajamo ih u cjelini. Ova metoda prikladnija je kada već djelomično poznajemo gradivo koje ćemo učiti ili nam je ono lako razumljivo. Obično se na ovaj način lakše otkriva smisao gradiva i povezanost između njegovih dijelova, no veća je vjerojatnost da pri tome izostavimo podatke i detalje koji bi nam mogli biti bitni. Kod parcijalne metode sadržaj se prvo upozna, a onda se dijeli na manje dijelove koji se prolaze jedan za drugim. Ovakvom metodom detaljno se usvajaju svi bitni podaci zbog čega je prikladna za učenje složenijeg sadržaja, no može se dogoditi da se pojave poteškoće s povezivanjem različitih dijelova gradiva u smislenu cjelinu. S obzirom na navedene jake i slabe strane globalnog i parcijalnog načina učenja, jasno je da će globalna metoda biti korisnija kad su dijelovi sadržaja jednostavniji i povezaniji, dok će parcijalna metoda biti korisnija kada učimo složene dijelove sadržaja koji nisu visoko povezani.
Treba napomenuti da se obje metode učenja mogu koristiti kombinirano, tako da, primjerice, prvo parcijalno učimo nekoliko dijelova gradiva, a da ih zatim učimo globalno i povezano prije nego što prijeđemo na nove dijelove. Smatra se da ovakvo učenje daje najbolje rezultate iako je vremenski dosta zahtjevno.
Učimo li svi na jednak način?
Ljudi se međusobno razlikuju po kognitivnim stilovima, odnosno po stilovima intelektualnog funkcioniranja koji utječu na način na koji opažaju svijet, uče i razmišljaju.
Prema Zarevskom, jedan od kognitivnih stilova, usko vezan uz način učenja, jest dimenzija ovisnosti-neovisnosti o polju. Oni koji su neovisni o polju skloniji su sami strukturirati i organizirati materijal koji uče, sami vole formulirati i testirati hipoteze i važnija im je unutarnja motivacija za učenje od onih ovisnih o polju. Također, više im se sviđaju studiji poput matematike, eksperimentalne psihologije i arhitekture. Ovisni o polju pasivniji su, bolje se snalaze s već organiziranim informacijama, bolje pamte informacije u socijalnom kontekstu, osjetljiviji su na kritike drugih i biraju studije u kojima mogu raditi s ljudima.
Osim ovisnosti-neovisnosti o polju, kognitivni stil refleksivnosti-impulzivnosti također je bitan za učenje. Kažemo da osoba ima refleksivan kognitivni stil ako zadatke rješava sporo i točno, dok oni impulzivni zbog svoje veće brzine žrtvuju nešto točnosti. Naravno, to što netko ima impulzivan kognitivni stil, ne znači da će automatski pokazivati i impulzivno ponašanje. Pored kognitivno refleksivnih i impulzivnih osoba, postoje i osobe koje su brze i točne ili spore i netočne, ali one su puno rjeđe u populaciji.
Kako se motivirati za učenje?
Jedan od prvih i najvažnijih koraka prije bilo kakvog učenja jest pronaći čvrste i postojane razloge zbog čega uopće učiti. Različite osobe pritom uče iz različitih motiva. Neke pronalaze užitak u samom činu učenja jer određen sadržaj odražava njihove interese, stavove i vrijednosti i potiče njihovu znatiželju. Za ovakve osobe kaže se da su intrinzično motivirane jer razlozi za učenje proizlaze iz njihovih vlastitih potreba, a samo učenje im donosi zadovoljstvo. S druge strane, u životu se ne možemo natjerati da nas baš sve zanima. Kada učimo neko gradivo koje nam nije interesantno, možemo se ekstrinzično motivirati, odnosno koristiti različite vanjske poticaje za učenje. To mogu biti materijalne nagrade ali i nematerijalni ciljevi, poput postizanja dobrih ocjena, ispunjavanja očekivanja roditelja i nastavnika i postizanje priznanja i višeg statusa u našoj okolini. Bitno je napomenuti da nije preporučljivo koristiti ekstrinzičnu motivaciju kad nas nešto samo po sebi već zanima, jer vanjskim nagradama narušavamo intrinzičnu motivaciju (zbog toga što se počinjemo fokusirati na nagradu, a ne na sadržaj). Ipak, ekstrinzična motivacija također je bitna jer nam pomaže da započnemo i ustrajemo s učenjem dosadnijih dijelova gradiva.
 
Ukratko, možete se motivirati za učenje na sljedeće načine:
 
Upotrijebite operantno instrumentalno uvjetovanje u svoju korist: nagrađujte se za svaki uspješno obavljen zadatak ili naučen dio gradiva. Možete odrediti i vremenska razdoblja nakon kojih ćete se nagraditi (ali pazite da niste “varali”, odnosno da niste proveli to vrijeme samo gledajući u knjigu, bez aktivnog promišljanja u onome što učite). Nagrade mogu biti odmor, gledanje serije ili filma, odlazak u kino, itd.
Mudro odaberite svoje nagrade, imajući na umu retroaktivnu interferenciju, odnosno otežavanje zadržavanja u pamćenju starijeg sadržaja zbog usvajanja novog sadržaja. Zbog toga što svaka složenija intelektualna aktivnost koja slijedi odmah nakon učenja značajno otežava zadržavanje starijih informacija u pamćenju, preporučljivo je nakon učenja nagraditi se spavanjem, čitanjem jednostavnijih knjiga,  gledanjem zabavnih emisija i svim drugim aktivnostima koje nisu previše intelektualno zahtjevne
Prije početka učenja, analizirajte koje ciljeve želite postići svladavanjem nekog gradiva. To mogu biti odlična ocjena iz nekog ispita, uspješan završetak kolegija, priznanje koje ćete dobiti od profesora ili kolega ili nešto drugo. Kad god “zapnete” i mislite da se više nikako ne možete natjerati na učenje, zamišljajte kako ćete se osjećati kada ostvarite svoje ciljeve.
Ako nastojite svladati neko teško gradivo i nikako vam ne ide u početku, sjetite se da se učenje složenog sadržaja odvija pozitivno akceleriranom krivuljom: početni napori neće odmah rezultirati uspjehom, ali nakon nekog vremena, ako budete ustrajni, čeka vas sve brži uspjeh i bolje razumijevanje gradiva!
Koristite male uspjehe da se motivirate za postizanje većih: neka vam ponos i samopouzdanje koje ćete steći nakon svakog uspješno naučenog dijela gradiva budu motivi da još više učite i da postanete još bolji u tome čime se bavite.
Organizacija okoline za učenje
Jednom kada se motiviramo za učenje, vrijeme je da pronađemo ili organiziramo prikladnu okolinu u kojoj će se ono odvijati, odnosno okolinu koja će nam olakšati proces usvajanja novih informacija. Psiholozi navode neke smjernice kako postići pogodnu fizičku okolinu za učenje:
 
Treba imati stalno mjesto za rad, odnosno za učenje. Ova smjernica zasniva se na zakonitostima klasičnog uvjetovanja: ako stalno učimo na jednom mjestu, na kraju će to mjesto početi izazivati određenu uvjetovanu reakciju, a to je olakšavanje početka učenja
Redovito provjetravajte prostoriju. Neki autori pokazali su u svojim istraživanjima da pad kisika u zraku ispod određenog postotka dovodi do poteškoća u razumijevanju i pamćenju gradiva koje se usvaja.
Obratite pozornost na razinu osvjetljenosti mjesta na kojem učite. Osvjetljenje ne smije biti preslabo niti prejako da ne bi došlo do naprezanja vidnog sustava i zamora očiju. Zbog toga tijekom dana treba osigurati dovoljno danjeg svjetla, a ako se uči po noći treba koristiti obične žarulje i izbjegavati neonska svjetla.
Osigurajte optimalne temperaturne prilike. Temperatura mjesta gdje učite ne bi smjela biti previsoka jer dovodi do gubitka usmjerenosti na usvajanje sadržaja, ali nije preporučljivo niti da je ispod 20 ºC jer u tom slučaju tijelo gubi previše topline što također može narušiti koncentraciju.
Ne izlažite se previše intenzivnim zvučnim podražajima. Budući da buka znatno umanjuje sposobnost koncentracije, treba osigurati neko mjesto za učenje gdje će ona biti svedena na najmanju moguću mjeru.
Nabavite prikladan namještaj. Kako bi učenje bilo što uspješnije, potrebno je pronaći što ugodniji, po mogućnosti ergonomski dizajniran namještaj. U suprotnom, kratkoročno može doći do pojave bolova koji ometaju u učenju, dok, dugoročno gledajući, korištenje neprikladnog namještaja može dovesti do nekih tjelesnih oštećenja.
Pravila i tehnike uspješnog učenja
Što se učenja tiče, uspješni studenti razlikuju se od onih neuspješnih ne samo po tome da se vještije motiviraju i da biraju prikladnije okoline za učenje, već koriste i određene tajne “zanata” koje im pomažu da brže i uspješnije usvajaju gradivo.
 
Usvojene informacije treba učiniti otpornima na zaboravljanje. To se postiže tako da se gradivo više puta ponovi. Ponavljanja treba vremenski rasporediti tako da se više ponavlja neposredno nakon učenja, a sve rjeđe kako dani prolaze. Naime, u početku zaboravljamo informacije vrlo brzo, a zatim sve sporije. Ponavljanje sadržaja dovodi do toga da gradivo “prenaučimo”, odnosno da ga toliko dobro naučimo da je iznimno otporno na zaboravljanje. Međutim, treba napomenuti da ponavljanja ne smiju biti jednostavna reprodukcija već naučenog, nego se nove informacije moraju povezivati s onim što već otprije znamo.
Potrudite se da aktivno učite i da pokušavate gradivo učiniti što smislenijim. Ako koristite parcijalnu metodu učenja, odnosno ako učite jednu po jednu cjelinu, posebno obratite pozornost na to da ipak pokušate pronaći poveznice između različitih tematskih cjelina. Isto tako, prije svakog učenja nastojte se prisjetiti onog što znate otprije, a što je sadržajno povezano s onim što planirate učiti jer ćete tako potaknuti pozitivan transfer. Pored ovih tehnika, aktivno učenje možete postići i prepričavanjem gradiva svojim riječima i postavljanjem pitanja “zašto” samima sebi dok nešto čitate. Odgovaranjem na pitanja samima sebi postići ćete dublje razumijevanje sadržaja, ali ćete se pripremiti i na pitanja koja bi vam profesori mogli postavljati.
Naučite odvajati bitno od nebitnog. Ako pokušavate naučiti baš sve, postoji velika vjerojatnost da ćete preopteretiti svoje pamćenje nebitnim informacijama i da se zapravo nećete moći sjetiti onih bitnih baš kad vam budu trebale. Uočavanjem i usvajanjem samo bitnih informacija štedi se energija i znanje se efikasnije pohranjuje u dugoročno pamćenje.
Pišite sažetke gradiva i radite mentalne mape. Na ovaj način ne samo da ponavljate gradivo i učite odvajati bitno od nebitnog, nego vam sažetak i mentalna mapa mogu pomoći da brzo osvježite pamćenje neposredno prije ispita ili kolokvija.
Izbjegnite pojavu interferencije, a potaknite pozitivan transfer. Iako može djelovati privlačno zbog raznolikosti koju omogućuje, ne preporučuje se učiti novo gradivo neposredno nakon što ste već jedno učili ako su ona različita ili samo formalno slična jer se može dogoditi da dođe do negativnog transfera, odnosno interferencije. Ako planirate učiti jedan predmet za drugim, pobrinite se da su oni zaista sadržajno slični kako biste iskoristili informacije iz jednog predmeta za lakše učenje drugog.
Ako lakše učite u društvu, dogovorite se s kolegama da učite tako da svatko od vas odabere neku cjelinu koju će naučiti prije ostali pa da onda održi kratko predavanje prije nego što će ostatak kolega krenuti s učenjem te cjeline. Na ovaj način već unaprijed se upoznajemo s glavnim pojmovima, informacijama i principima koji se nalaze u cjelini pa se olakšava njihovo kasnije učenje.
 
Za one koji žele znati više:
Grgin, T. (2004). Edukacijska psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Sternberg, R. J. (2005). Kognitivna psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Zarevski, P. (2007). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.