Kako održati uspješnu ljubavnu vezu

Jeste li se ikad zapitali koja je tajna uspjeha parova koji su  zajedno već desetcima godina i čiji odnos i nakon toliko godina prožimaju duboki osjećaj ljubavi i odanosti? Zanima li vas što sve točno utječe na to koliko će vaša vlastita veza biti uspješna? Odgovori na ova pitanja, kao i praktični savjeti kako da poboljšate kvalitetu svog odnosa s partnerom, slijede u ostatku teksta.
Što pridonosi uspješnoj vezi?
Jedan od najbitnijih čimbenika sretne i dugotrajne veze veoma je očit: u njoj, prije svega, moramo osjećati zadovoljstvo. Međutim, pitanje hoćemo li biti zadovoljni u vezi s našim partnerom nije tako jednostavno jer na naše osjećaje utječe puno varijabli.
Primjerice, neki psiholozi smatraju da se bliski odnosi, kao i tržište, temelje na ekonomskom modelu dobitaka i gubitaka. Ovakvo shvaćanje odnosa među ljudima naziva se teorijom socijalne razmjene. Prema ovoj teoriji, naše zadovoljstvo vezom ovisi o ovim čimbenicima: dobitcima i gubitcima u vezi, razini očekivanja koju od nje imamo i stupnju očekivanja od alternativne veze. Ljudi „dobitcima“ smatraju one aspekte odnosa koji su nagrađujući i ugodni: određene osobine partnera (tjelesna privlačnost, osobine ličnosti koje nam se sviđaju), zajedničko sudjelovanje u ugodnim aktivnostima, međusobnu potporu, ali i različite koristi koje proizlaze iz poznanstva s takvom osobom (npr. novac, upoznavanje drugih osoba). Gubitci su značajke odnosa koje nam se ne sviđaju i koje moramo trpjeti, poput nekih neugodnih osobina ličnosti i navika našeg partnera. Kada započinjemo vezu ili razmišljamo o tome hoćemo li ostati u njoj ili ne, redovito „važemo“ njezine pozitivne i negativne strane, pri čemu su naše odluke vođene željom da maksimaliziramo naše dobitke i minimaliziramo gubitke. Pored omjera njezinih pozitivnih i negativnih karakteristika, zadovoljstvo vezom ovisi i o tome što točno očekujemo od nje. Ako je naša razina očekivanja niska, odnosno ako očekujemo puno gubitaka i malo dobitaka, vjerojatnije je da ćemo ostati zadovoljni nekom vezom čak i ako je ona daleko od savršene, nego u slučaju da imamo visoka očekivanja. No, zanimljivo je da na naše zadovoljstvo vezom ne utječu samo očekivanja koja imamo od nje, nego i očekivanja o tome koliko bi nam neka alternativna veza mogla pružiti. Drugim riječima, ako procijenimo da bi nam odnos s drugim partnerom mogao pružiti više uz manje ulaganja, veća je vjerojatnost da prekinemo sadašnju vezu i upustimo se u novu.
Neki psiholozi smatraju da teorija socijalne razmjene ne uzima u obzir sve čimbenike koji utječu na naše zadovoljstvo vezom. Naime, oni navode da ljudima nije toliko bitan omjer dobivenog i uloženog u vezi sam po sebi, koliko im je važno da je taj omjer sličan onome kod partnera. Točnije, pravedni odnosi koje karakterizira jednakost i reciprocitet rezultiraju našim osjećajem zadovoljstva, dok veze u kojima ulažemo više od partnera dovode toga da se osjećamo nesretno i zakinuto.
Zbog čega smo odani vezi i partneru?
Kao što je već spomenuto, vezi smo odani iz dva razloga: ako smo njome zadovoljni i ako smatramo da sadašnjeg partnera ne možemo zamijeniti nekim boljim. Međutim, nameće se pitanje zašto onda neke osobe i dalje ostaju u vezama usprkos tome što su nezadovoljne i što imaju priliku započeti odnos s nekom kvalitetnijom osobom? Psihologinja Caryl Rusbult u svojem modelu ulaganja u bliske odnose navodi da odanost u vezi, između ostalog, ovisi o tome koliko smo resursa uložili u neki odnos, a koji će biti izgubljeni ako ga prekinemo. Ovi resursi mogu biti nematerijalni (uložena emocionalna energija, vrijeme, osjećaj sigurnosti i stabilnosti) i materijalni (financijski resursi, nekretnine, itd.). Određen tip ulaganja u odnose izrazito je bitan za održavanje stabilnog odnosa: parovi koji su spremni podnijeti osobne žrtve jedno za drugo u pravilu su veoma odani svojim partnerima.
Utječu li na održavanje uspješnih veza iskustva iz djetinjstva?
Na to kakva će biti naša veza s partnerom ne utječu samo trenutačni čimbenici poput našeg zadovoljstva, uloženih resursa i dostupnosti potencijalnih kvalitetnijih partnera, već i kvaliteta našeg odnosa s roditeljima i odgajateljima rano u životu. Na temelju njega stvaramo očekivanja o tome kakvi bi odnosi s ljudima trebali biti i ta očekivanja onda nosimo sa sobom kroz život i generaliziramo na sve druge odnose pa tako i na veze s partnerima. Ovakva očekivanja psihologinja Mary Ainsworth naziva stilovima privrženosti te navodi da postoje tri stila: sigurni, izbjegavajući i anksiozno/ambivalentni.
Djeca čiji roditelji ili odgajatelji spremno odgovaraju na njihove potrebe i pokazuju pozitivne emocije u interakciji s njima, razvijaju sigurni stil privrženosti, odnosno kao odrasle osobe imaju razvijeno samopoštovanje i vjeruju drugim ljudima. Ovakve osobe obično sa svojim partnerima ostvaruju zrele i stabilne veze. S druge strane, ako se roditelji prema svojoj djeci ponašaju na hladan i suzdržan način, pri čemu izbjegavaju prilike za dijeljenje osjećaja i uživanje u zajedništvu, ona će vjerojatno razviti izbjegavajući stil privrženosti. Kao odrasli ljudi, ovakve osobe imaju poteškoća u uspostavljanju veza s potencijalnim partnerima zato što im je teško vjerovati drugima i jer osjećaju nelagodu kada trebaju pokazati znakove bliskosti i intimnosti. Osobe s anksiozno/ambivalentnim stilom privrženosti obično su one čiji su roditelji bili prilično nepredvidljivi i nametljivi u svojoj brizi za njih. Zbog nedosljednog ponašanja svojih roditelja, ovakve osobe su kao djeca u pravilu razvile visoku razinu anksioznosti jer nikad nisu znale što mogu očekivati u odnosu. Ova anksioznost očituje se i u njihovim vezama: oni žele uspostaviti intiman i blizak odnos s partnerom, ali stalno se boje da njihovi osjećaji neće biti uzvraćeni. Zbog njihove sklonosti ljutnji ako misle da im partner dovoljno ne uzvraća ljubav, veze osoba s anksiozno/ambivalentnim stilom privrženosti obično su kratkotrajnije od onih osoba sa sigurnim ili izbjegavajućim stilom.
Međutim, treba napomenuti da nismo osuđeni na ponavljanje nesretnih obrazaca iz djetinjstva u odnosima sa svim ljudima koje upoznamo tijekom života. Kao odrasli ljudi sposobni smo naučiti prilagođenije i pozitivnije načine povezivanja s drugim osobama jer nas životno iskustvo i odnosi s njima s vremenom mijenjaju. Pored toga, naš stil privrženosti dijelom ovisi i o našem partneru: u odnosima s osobama koje nas podupiru i koje su spremne s nama ostvariti visoku razinu bliskosti, vjerojatnije je da ćemo pokazati siguran stil privrženosti nego u odnosima koji nas ne zadovoljavaju.
Mijenjaju li se naše potrebe tijekom veze?
Veze nisu statične već se mijenjaju tijekom vremena. Drugim riječima, one predstavljaju proces tijekom kojeg se naše potrebe, kao i one našeg partnera, postepeno redefiniraju i prilagođavaju.  Psihologinje Leslie Baxter i Barbara Montgomery smatraju da su ove promjene u potrebama rezultat suprotstavljenih sila u nama: otvorenosti/zatvorenosti, samostalnosti/povezanosti i novosti/predvidljivosti.
U početnim fazama veze naglašeno je pitanje stupnja u kojem se možemo otvoriti partneru i podijeliti s njim osjećaje i misli nasuprot želji za zadržavanjem privatnosti. Jednom kada primijetimo da su naši pokušaji otvaranja pozitivno prihvaćeni od strane našeg partnera te da i on s nama dijeli intimne informacije, vjerojatno ćemo se početi baviti pitanjima novosti/predvidljivosti i samostalnosti/povezanosti. Točnije, više ćemo obraćati pažnju na pitanja jesmo li zadovoljni s količinom novosti i uzbuđenja u vezi te u kojoj mjeri želimo zadržati svoj identitet, nasuprot zbližavanju s partnerom. Kad neka osoba kaže da je prekinula vezu zbog osjećaja da je partner „guši“, može se zaključiti da njezina težnja prema samostalnosti nije bila usklađena s partnerovom željom za povezanošću.
Savjeti za održavanje uspješnih ljubavnih veza
Komunicirajte s partnerom kako biste razvili što kvalitetniji odnos. Objasnite mu svoje želje, potrebe i očekivanja, ali isto tako pažljivo saslušajte i uzmite u obzir njegove. Također nastojte odmah riješiti međusobne nesporazume kako se kasnije ne bi pretvorili u svađe i međusobno zamjeranje.
Pokažite toleranciju za partnerove negativne osobine i usmjerite se na pozitivne. Iako smo na početku veze skloni idealizirati našeg partnera, trebamo shvatiti da niti on nije savršen i da ima nekih osobina koje nam se ne moraju svidjeti, ali koje moramo poštovati. Umjesto na loše karakteristike, radije se koncentrirajte na sve one osobine koje vam se sviđaju.
Ne raspravljajte o bitnim pitanjima kad ste loše volje. Nastojte ne donositi važne odluke i razgovarati o ozbiljnim pitanjima koja se tiču zajedničke budućnosti kad ste neraspoloženi. Naime, bit ćete skloniji vidjeti stvari gorima ili težima nego što one uistinu jesu, a postoji i vjerojatnost da se rasprava zbog vaše loše volje pretvori u sukob. Bolje je ostaviti teške teme za neko drugo vrijeme kada budete bolje raspoloženi.
Svaki dan pokazujte da vam je stalo do partnera. Nije dovoljno samo govoriti partneru da ga volimo i da nam je bitan, treba to pokazati i djelima. Dovoljno je da učinite i male geste kojima ćete mu pokazati svoju pažnju i naklonost, ali važno je da to bude redovito, a ne samo određenim prilikama (npr. Valentinovo, rođendan, itd.).
Njegujte jednakost u odnosu. Nastojte stvoriti takvu vezu s drugom osobom u kojoj ćete oboje podjednako ulagati u nju. Pored toga, nastojte se ponašati prema partneru kako biste željeli da se on ponaša prema vama.
Budite nesebični. To znači da budete spremni podnijeti osobnu žrtvu kako bi vaš partner bio sretniji pa bilo da se radi i o sitnici poput popuštanja oko toga koji ćete film zajedno gledati u kinu. Nesebičnost i altruizam, osim što su karakteristike zrele osobe, također su važni čimbenici koji pridonose stabilnosti i zadovoljstvu u vezi.
Budite povezani s partnerom…ali zadržite vlastiti identitet. Dok smo u vezi, skloni smo svoje stavove, aktivnosti i interese u velikoj mjeri prilagoditi onima svojeg partnera. Iako je određena prilagodba nužna za uspješno funkcioniranje bilo kojeg odnosa, ipak pazite na to da ostanete dosljedni sebi i da njegujete svoje dosadašnje vrijednosti, aktivnosti i hobije. Ukratko, nastojte se i dalje razvijati kao pojedinac, a ne samo kao dio para.
Ne zanemarujte obitelj i prijatelje. Osobe koje su u vezi sklone su većinu vremena provoditi sa svojim partnerom. Međutim, obavezno pronađite dovoljno vremena za obitelj i prijatelje – sjetite se da su oni također bitan dio vašeg života i identiteta i da su bili uz vas još prije nego ste uopće i upoznali vašeg partnera.
Za one koji žele znati više
Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.
Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog obrazovanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.