Šećerna bolest, pogotovo tip 2, spada među kronične nezarazne bolesti kao što su hipertenzija, kronična opstruktivna bolest pluća i pretilost. Te bolesti su ključni javnozdravstveni problem modernog doba. U Hrvatskoj je sveukupna populacija koja ima šećernu bolest procijenjena na ~8.9 % odraslih. Značajna količina tih dijabetičara (tip 2) je svojim životnim stilom i navikama pridonijela početku i daljnjem razvitku bolesti. Glavni čimbenici rizika, kako pokazuju najnovija istraživanja, nalaze se u našim lošim prehrambenim navikama, pretjeranoj tjelesnoj težini, smanjenoj fizičkoj aktivnosti i životnim stresovima uz nepromjenjive faktore kao što su dob, druge bolesti te genetska predispozicija. Radi toga je važno ukorijeniti zdrave navike u svakog mladog čovjeka, da svojim odlukama može utjecati na razvitak bolesti i osigurati sebi kvalitetan i dug život.
Što je šećerna bolest? Kako se dobije?
Šećerna bolest je metabolička bolest kod koje ljudi imaju povišenu razinu glukoze u krvi, takozvanu hiperglikemiju. Glukoza je bitna supstanca koju stanice tijela koriste za energiju. Glavni regulator glukoze u krvi je inzulin, molekula lučena iz beta stanica gušterače. Inzulin pospješuje ulazak glukoze u stanice te tako smanjuje njegovu razinu u krvi, povisuje njegovu razinu u stanicama i regulira anaboličke i kataboličke mehanizme. Cilj organizma je usko izbalansirati razine šećera u krvi pomoću inzulina, pošto su prevelike, ali i premale razine, štetne za naš organizam.
Postoje dva glavna tipa dijabetesa: tip 1 i tip 2. Osnovna razlika između tipova i njihovih uzroka je:
Tip 1 (10 % dijabetičara, početak u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji): Postoji apsolutni nedostatak inzulina radi autoimune destrukcije beta stanica gušterače. Nema inzulina, nema ulaska glukoze u stanica pa se povisuje šećer u krvi! Većina stručnjaka se slaže da je razlog za nastanak bolesti kombinacija genetske predispozicije i faktora okoline, od kojih je virusna infekcija trenutno vodeća teorija. Prehrambene navike i životni stilovi nemaju utjecaj na početak bolesti pa ne postoji način njegovog sprječavanja.
Tip 2 (90 % dijabetičara, početak u odrasloj dobi ili čak ranije u pretilih): Postoji rezistencija stanica na inzulin i relativni manjak inzulina u krvi. Stanice ne reagiraju na inzulin, nema ulaska glukoze u stanice pa se povisuje šećer u krvi! Važna je genetska predispozicija uz nekoliko promjenjivih faktora koji su povezani sa životnim stilom. Povišena tjelesna težina je prisutna u 60 – 80 % Europljana s dijabetesom. Povećani rizik se povezuje i s unosom zaslađenih pića, većih količina bijele riže, zasićenih masnoća, nedostatak tjelovježbe te stresom.
Koji su simptomi i znakovi bolesti? Kako se dijagnosticira?
Simptomi ne-liječenog dijabetesa su posljedica poremećenog energetsko-metaboličkog sustava i biokemijske aktivnosti stanica. Početak dijabetesa tipa 1 brže napreduje te su simptomi jače izraženi, dok je napredak tipa 2 sporiji i često teže primjetljiv. Zato se često šećer mjeri kod odraslih koji i nemaju simptome ali imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu ili druge rizične faktore.
Česti simptomi i znakovi bolesti su:
– učestalo mokrenje (poliuria)
– povećana žeđ (polidipsia)
– gubitak na tjelesnoj težini
– pomućen vid
– slabost, umor, iritabilnost
– glad
– razna kožna oboljenja
– peckanje, utrnutost u rukama i/ ili nogama
– rane koje polako zacjeljuju
– gljivične i bakterijske infekcije
Dijagnoza se može postaviti kada se izmjeri povišena glukoza u krvi, idealno u dva različita mjerenja, kada je:
1.) šećer natašte > 7.0 mmol/L
2.) šećer 2 sata nakon 75 grama oralne glukoze > 11.1 mmol/L
3.) šećer koji je bilo kada > 11.1 mmol/L
4.) Hba1c (“tromjesečni šećer”) > 6.5%
Postoji i kategorija “pred – dijabetesa” kada je šećer natašte od 6.1- 6.9 mmol/L, ili između 7.8 – 11.1 mmol/L 2 sata nakon 75 grama oralne glukoze. Tih pacijenata ima jako puno pa se smanjivanjem rizičnih faktora pokušava spriječiti daljnju progresiju u “pravog” dijabetičara.
Koje su moguće dugotrajne posljedice?
Posljedice neliječene, loše regulirane, ali i liječene šećerne bolesti mogu biti katastrofalne za većinu organa. Veliki dio komplikacija je vezan uz oštećenje velikih i malih krvnih žila tijela takozvane makro-vaskularne i mikro-vaskularne komplikacije.
Makro-vaskularne: Ubrzana ateroskleroza velikih krvnih žila dovodi do smanjenog protoka krvi te tako slabe opskrbe organa hranjivim tvarima i kisikom. Najopasniji je smanjen protok krvi kroz krvne žile srca (koronarne arterije) što dovodi do poznatih bolova u prsima (angine pektoris) te kod potpunog zastoja (okluzije) protoka do umiranja srčanih stanica; srčanog infarkta, koji je uzrok smrti u 75 % dijabetičara! Također je bitno spomenuti oštećenja vratnih arterija i krvnih žila mozga koja dovode do moždanog udara, oštećenja arterija noga koje vode do promjena kože, otvaranje rana a nekada i amputacije udova radi nepovratnih oštećenja.
Mikro-vaskularne: Oštećenjem malih krvnih žila očiju dolazi do pogoršanja vida, bolesti očne pozadine i sljepoće. Oštećenjem istih žila u bubrezima dolazi do mogućeg gubitka bjelančevina u mokraći, loše bubrežne funkcije (kronične bubrežne bolesti) te potrebe za dijalizom.
Hiperglikemija oštećuje živce s posljedičnim problemima živčanog prijenosa. Kod oštećenih perifernih živaca (polineuropatije) dolazi do žarenja, trnaca i gubitka osjeta što dodatno pridonosi razvitku rana na nogama. Oštećenjem živaca u srcu dolazi do problema s pravilnim kontrakcijama mišića srca. Oštećenjem autonomnog živčanog sustava dolazi do varijacija tlaka, nepravilnog rada srca te padanja u nesvijest.
Pravila za prevenciju šećerne bolest?
1.) Debljina – Povišena tjelesna težina je najvažniji rizični faktor za razvijanje dijabetesa! Ljudi s prekomjernom težinom imaju 7 x veću šansu za bolest, a pretili čak 30 – 40 x. Gubitak od 7 – 10 % na tjelesnoj težini može prepoloviti šanse za šećernu bolest. Idealna tjelesna težina se može izmjeriti jednadžbom:
Indeks tjelesne mase = težina (kg) / (visina (u metrima))2
ispod 18,5 = neuhranjen
18,5 – 24.9 = normalna težina
25 – 29.9 = prekomjerna težina
30 i više = pretilost
Ograničenje gornje jednadžbe je u tome što se dobije samo gruba procjena, ne uzimajući u obzir različite tjelesne konstrukcije te udio mišića i masnoće u tjelesnoj masi.
Važna je i lokacija masnog tkiva, pogotovo njegova prevelika prisutnost na trbuhu. Radi toga se redovno mjeri i opseg struka i bokova te se izračuna njihov omjer. Žene s omjerom > 0.8 i muški s omjerom > 1 imaju povećani rizik za dijabetes.
2.) Fizička aktivnost – Redovita tjelovježba povećava trošenje glukoze, smanjuje glikemiju u krvi, smanjuje količinu potrebnog inzulina, smanjuje masnoću u organizmu, pomaže u održavanju tjelesne težine i ima bezbroj drugih pozitivnih zdravstvenih implikacija! Već 30 minuta brzog hodanja dnevno, značajno smanjuje rizik od dijabetesa!
3.) Prehrana – Važno je jesti zdrave ugljikohidrate u obliku integralnih žitarica, mahunarka i povrća te smanjiti unos rafiniranih ugljikohidrata (bijeli kruh, bijela riža, krumpiri, sokovi, slatkiši). Ti zdravi ugljikohidrati sprječavaju razvitak dijabetesa kroz njihov niski glikemički indeks, visoki sadržaj vlakana i drugih biokemijskih supstanca koje povoljno djeluju na razinu šećera u krvi. Unosite zdrave biljne masnoće i izbjegavajte masnoće životinjskog porijekla. Ograničite unos crvenog mesa te radije unosite više peradi, ribe i orašastih plodova. Kliknite link za više informacija vezano uz prehranu!
4.) Alkohol – Konzumacija velikih količina alkohola povisuje rizik za kardiovaskularne bolesti i dijabetes! Kliknite link za više informacija vezano uz alkohol!
5.) Pušenje – Pušenje povisuje rizik od dijabetesa za oko 50 %! Kliknite link za više informacija vezano uz pušenje!
Literature:
1.) http://www.diabetes.hr/
2.) http://www.cdc.gov/diabetes/
3.) http://www.cdc.gov/diabetes/pubs/factsheets.htm
4.) http://www.hsph.harvard.edu/nutritionsource/
Ovaj tekst napisan je u svrhu općeg educiranja o jednom od važnih zdravstvenih problema te nije namijenjen za dijagnosticiranje ili liječenje bolesti. Svaki medicinski problem zahtijeva kompletan pregled gdje se kroz povijest bolesti i detaljnijim liječničkim pregledom s ciljanom obradom dolazi do dijagnoze i plana za daljnje liječenje.