Humani papiloma virus, ili HPV, je spolno prenosiva bolest čija je učestalost na prvom mjestu među spolno prenosivim bolestima (SPB), te se smatra da će svi spolno aktivni ljudi biti zaraženi u jednom trenutku svog života. Najnovije studije rađene u SAD-u su pokazale da je 42.7 % odraslih žena pozitivno na jednu od vrsta HPV-a pri brisu cerviksa. Postoji preko 40 vrsta HPV-a koja se mogu podijeliti u niskorizične i visokorizične. Najvažniji niskorizični tipovi su 6 i 11, dok su najvažniji visokorizični tipovi 16 i 18. Rizičnost se odnosi na mogućnost izazivanja karcinoma, te se upravo stoga smatra da je edukacija šire javnosti od izuzetne važnosti. Američki “Center for Disease Control and Prevention” smatra da bi se teoretski moglo prevenirati 21,000 karcinoma godišnje putem cijepljenja protiv HPVa. Nisko rizični tipovi jesu manje opasni, ali i dalje uzrokuju neugodne, ponekad bolne i većini ljudi neprihvatljive kožne promjene. Bradavice i njihova uloga u izazivanju karcinoma također nije u potpunosti razriješena. Cilj educiranja je rano otkrivanje i liječenje posljedica HPV-a, no prije svega i preventiva njegovog širenja.
Kako se HPV prenosi?
HPV se prenosi uglavnom spolnim kontaktom -vaginalnim, analnim i oralnim putem, no prijenos je moguć i kontaktom kože, koja može na prvi pogled izgledati zdravo. Može se prenositi između muškarca i žene, ali i istospolnih partnera. Važno je napomenuti da oba partnera mogu biti bez simptoma te da najčešće zaraženi ni sami nisu svjesni da šire virus.
Koji su simptomi i znakovi infekcije, te moguće zdravstvene posljedice?
Najčešće ih nema, 90% infekcija prođe neopaženo te ih imunološki sustav organizma eliminira unutar dvije godine. Kod određenog broja ljudi infekcija se manifestira kao manja ili veća izraslina, bradavica odnosno kondilom, par tjedana ili mjeseci nakon spolnog odnosa sa zaraženim partnerom/partnericom. Promjene mogu biti podignute, ravne ili u obliku cvjetače, te mogu biti vlažne ili suhe. Većinom su boje kože, ali mogu biti i crvenkaste. Te promjene kože se najčešće pojavljuju na samom spolovilu, na koži oko spolovila, te oko usta i u ždrijelu. Kod manjeg, ali i dalje značajnog broja ljudi, prva manifestacija može biti u obliku karcinoma grlića maternice (cerviksa) te karcinoma anusa, penisa, vagine, usta ili ždrijela. S HPV infekcijom se povezuje 90% karcinoma cerviksa i anusa, te 50-70% karcinoma penisa, vagine, usta i ždrijela. U ranim fazama karcinoma simptoma najčešće nema dok ne dođe do uznapredovanog stadija, te je radi toga važna prevencija same infekcije i rano otkrivanje kroz redovite liječničke preglede.
Kako se dijagnosticira?
Kožne i sluznične promjene, izazvane niskorizičnim tipovima HPV-a se najčešće dijagnosticiraju samim liječničkim pregledom te ih je lako razotkriti radi njihovog tipičnog izgleda. Infekcije cerviksa, koje zbog mogućeg karcinoma predstavljaju najveću opasnost, otkrivaju se najčešće pri redovitom godišnjem ginekološkom pregledu. Vizualne promjene na cerviksu najčešće nije moguće ustanoviti sve do uznapredovale tumorske promjene. Zbog toga se pri svakom pregledu provodi PAPA test, pri čemu se mogu evidentirati promjene na stanicama koje postoje kod HPV infekcije. Mogu se vidjeti displastično promijenjene stanice koje se najčešće klasificiraju po „CIN“ sustavu, što je kratica za cervikalnu intraepitalnu neoplaziju. Postoje CIN I, II, i III, a veći CIN odnosi se na dubinu promjena tih pre-kancerogenih stanica koje nose veći rizik da postanu invazivni karcinom. CIN 1 promjene su u 90% slučajeva povezane sa HPV-om, te nestaju kada se tijelo riješi infekcije. HPV testom se može nadalje odrediti o kojem tipu HPV-a se radi te tako odlučiti o razini opasnosti trenutačne infekcije.
Kako se HPV liječi?
Ne postoji terapija protiv HPV-a, pa se uglavnom liječe posljedice. Bradavice se mogu liječiti krioterapijom, elektrokauterom te kirurškom ekscizijom. Postoje i razni topikalni preparati, najvažniji od kojih je podofilin za premazivanje bradavica. Pacijenti mogu topikalne preparate koristiti samostalno, jednostavnim nanošenjem na oboljelo mjesto. Potpuno odstranjivanje kirurškim putem nosi veću razinu uspjeha, ali nosi i rizik ožiljka nakon zahvata, odnosno mogućih komplikacija koje inače ima svaka operacija. Do povratka infekcije unutar jedne godine dolazi kod više od 50% pacijenata. Liječenje CIN promjena te invazivnog karcinoma varira ovisno o stupnju promjena. CIN 1 se najčešće ne liječi nego se pomno prati. CIN višeg stupnja se može liječiti krioterapijom, odstranjivanjem električnom omčom, laserom, te kirurškom konizacijom. Karcinomi se liječe kirurškim odstranjivanjem, kemoterapijom, i/ili radioterapijom ovisno o lokaciji, proširenosti, patohistološkim karakteristikama te drugim psihofizičkim faktorima.
Kako prevenirati HPV?
Apstinencija od svih oblika spolnih odnosa je jedini način da se u potpunosti ukloni mogućnost infekcije HPV-om, dok sve druge metode za sada ne pružaju potpunu zaštitu od moguće zaraze. Usprkos tome potrebno je naglasiti da neke mjere, kao što je primjerice pravilno korištenje kondoma pri svakom spolnom odnosu, uvelike smanjuju mogućnost zaraze. Smanjivanje broja spolnih partnera se također pokazalo važnim faktorom za prevenciju infekcije. Od 2007. godine u hrvatskoj postoji i cjepivo Gardasil koje štiti protiv infekcija od tipova 6, 11, 16, i 18. Učinak cjepiva se smatra najefikasnijim kada se daje u mlađoj dobi, tj. prije prvog spolnog odnosa pri kojem već može doći do zaraze HPV-om. Cjepivo se sada predlaže u velikom broju zemalja za djevojke i dječake u dobi od 11 ili 12 godina. Također se predlaže za djevojke od 13 do 26 godina, te muške između 13 i 21 godinu. Proširena indikacija sada uključuje i homoseksualne muškarce te imuno kompromitirane ljude. U nekim zemljama poput Kanade i Novog Zelanda, cjepivo već postoji u redovnom kalendaru cijepljenja, dok kod nas još nema taj status. Trenutno je vrlo teško uskladiti domaće stručne stavove, uglavnom zbog različitih medicinskih ali i vjerskih mišljenja koja o tome postoje. U Gradu Zagrebu se za sada mogu besplatno cijepiti djevojčice u 8. razredu. Ostali koji se žele cijepiti, mogu to ostvariti uz plaćanje cjepiva te se mogu javiti svome liječniku obiteljske medicine, ginekologu ili, za više informacija, Službi za školsku i sveučilišnu medicinu u Zavodu za Javno Zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Mirogojska 16, Zagreb.
Literatura:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24319284 (15.12.2013)
http://www.cdc.gov/std/HPV/STDFact-HPV.htm (15.12.2013)
http://emedicine.medscape.com/article/781735-followup#a2650 (15.12.2013)
http://www.ecca.info/fileadmin/user_upload/Brochures/Croatia/L3_HR_HR_E.pdf (15.12.2013)
http://www.cdc.gov/std/hpv/STDFact-HPV-vaccine-hcp.htm(15.12.2013)
Ovaj tekst napisan je u svrhu općeg educiranja o jednom od važnih zdravstvenih problema te nije namijenjen za dijagnosticiranje ili liječenje bolesti. Svaki medicinski problem zahtijeva kompletan pregled gdje se kroz povijest bolesti i detaljnijim liječničkim pregledom s ciljanom obradom dolazi do dijagnoze i plana za daljnje liječenje.