Što je stres?

Što je stres?
Postoji mnogo definicija stresa, ali općenito se može reći da je to obrazac emocionalnih i fizičkih reakcija koje prati subjektivan osjećaj preopterećenosti i koje nastaju kao reakcija na određene događaje. Ovakvi događaji nazivaju se stresorima, a imaju nekoliko karakteristika. Prvo, obično su po svojoj prirodi ekstremni, odnosno takvog su intenziteta da osjećamo kao da više ne možemo izdržati. Pored toga, izazivaju podijeljene osjećaje, u smislu da nešto i želimo i ne želimo u isto vrijeme (primjerice, možemo željeti položiti neki kolegij, ali ne željeti učiti za njega). I zadnje, bitno je naglasiti da su stresori događaji koje ne možemo ili mislimo da ne možemo kontrolirati.
Reakcije na stres mogu se opisati u terminima općeg adaptacijskog sindroma (GAS, od eng. general adaptation syndrome), kojeg je prvi opisao pionir u istraživanju stresa, Hans Selye (1976). Prema GAS-u, reakcije na stresor pojavljuju se u tri stadija. U prvom stadiju pojavljuje se alarmna reakcija kao odgovor na stresor. Ova reakcija povezana je s našim simpatičkim sustavom koji otpuštanjem različitih hormona priprema tijelo na odgovor tipa „bori se ili bježi“. Ako stresor nikako ne prestaje, ulazimo u stadij otpora, u kojem uspijevamo odolijevati stresu, ali zato trošimo veoma velike tjelesne resurse i energiju. Završni stadij je faza iscrpljenosti, do koje dolazi ako stres traje duže vrijeme i ako tijelo potroši svoju energiju i resurse. Prema Becku (2003), ovu fazu karakterizira pojava različitih općih tjelesnih simptoma poput povećanja adrenalne žlijezde, smanjenja štitnjače i limfnih žlijezda, ali i specifičnih problema poput poremećaja u radu crijeva, učestalih prehlada i ostalih infekcija.
Izvori stresa
Postoje tri glavna izvora stresa, a to su traumatski događaji, nedavne životne promjene i svakodnevne neugode. Traumatski stresori su događaji poput otmica, silovanja, ratnog stradanja, prirodnih katastrofa, itd. Zbog ovakvih stresora, osoba se može osjećati potišteno, prestrašeno, imati noćne more i nametajuće slike i može ponovno proživljavati događaj u glavi i mjesecima nakon što je on već prošao. U tom slučaju govorimo o posttraumatskoom stresnom poremećaju.
Nedavne životne promjene univerzalni su događaji koji mogu izazvati stres kod većine ljudi i koji zahtijevaju od nas da izvršimo velike prilagodbe u svojem životu. Ovi stresori posebno su istaknuti tijekom razdoblja studiranja jer su studenti u pravilu mladi ljudi koji moraju stvoriti svoj privatni, ali i profesionalni identitet. Neki od bitnijih izvora stresa kod studenata, a koje Holmes i Rahe (1967; prema Larsen i Buss, 2008) navode u svojoj skali studentskog stresa, su smrt člana obitelji, razvod roditelja, pad na važnom ispitu, upis ili promjena fakulteta, novi dečko ili djevojka, niže ocjene od očekivanih, ozbiljna svađa s predavačem, itd. Zanimljivo je spomenuti da se povezanost između stresnih životnih događaja i snižene otpornosti imunološkog sustava često dokazivala u raznim istraživanjima (npr. Cohen i sur., 1995).
Svakodnevne brige mali su događaji koji mogu biti kronični i ponavljajući i koji baš zbog toga mogu uzrokovati tjelesne i psihološke simptome kao i kod velikih životnih događaja. Recimo, to su svakodnevno probijanje kroz gužvu u gradu, opterećenost fizičkim izgledom, komunikacija s neugodnim profesorom, previše stvari za obavljanje i ostalo.
Odgovaramo li svi isto na stres?
Kratak odgovor je: definitivno ne. Dvije osobe mogu doživjeti identičan događaj, ali jedna iskusi izuzetnu visoku razinu stresa, a druga ga prihvati kao događaj koji je možda naporan i frustrirajuć, ali koji joj u perspektivi može donijeti iskustvo, znanje ili neki drugi pozitivan ishod. Stres prouzrokuje naša subjektivna percepcija nekog događaja, a ne činjenica da je on sam po sebi stresan ili ne. Lazarus (1984; prema Larsen i Buss, 2008) navodi da pojava stresa kod neke osobe ovisi o dvije procjene događaja. Primarna se odnosi na to procjenjuje li osoba neki događaj važnim za njezine ciljeve, a sekundarna procjena je zaključak o tome posjeduje li osoba kapacitet za nošenje sa zahtjevima nekog stresnog događaja. Ako zaključimo da nam je neki događaj bitan za osobne ciljeve (poput usmenog odgovaranja kako bismo položili neki kolegij), ali da nemamo kapacitete za uspješno suočavanje s njim (primjerice, mislimo da nismo sposobni shvatiti i naučiti gradivo), onda ćemo doživjeti stres.
Subjektivna procjena stresa ovisi i o našim strategijama suočavanja s problemima, odnosno o tome kojem izvoru pripisujemo svoje uspjehe i neuspjehe. Objašnjavanje uzroka određenih ishoda naziva se atribucijskim stilom. Prema Abramsonu, Seligmanu i Teasdaleu, (1978; prema Beck, 2003), kad uzroke svojih neuspjeha pripisujemo sebi, odnosno unutrašnjim izvorima, („Ja sam kriv/a) koji su uz to trajni i stabilni („Nisam dovoljno inteligentan/na“) i globalni („Opet sam pao/la ispitu, kao i uvijek), vjerojatnije je da ćemo doživjeti osjećaj bespomoćnosti i depresije, što potiče doživljaj stresa.
Kakve osobe su otpornije na stres?
Osim stilova suočavanja, izraženost reakcije na stres ovisi i o nekim osobinama ličnosti. Tako će, primjerice, tzv. čvrste ličnosti, odnosno one koje su posvećene svojim ciljevima, koje na poteškoće gledaju kao na izazove i koje imaju osjećaj kontrole nad svojim životom biti otpornije na doživljaj stresa, a isto vrijedi i za ekstravertirane i optimistične osobe. S druge strane, Friedman i Rosenman (1974) kažu da su osobe s tipom A ponašanja, odnosno one koje su neprestano u žurbi, ljutite, neprijateljski raspoložene prema drugim ljudima i pretjerano orijentirane prema postignuću, sklonije stresu i određenim popratnim fiziološkim reakcijama.
Umjesto zaključka: druga strana novčića
Treba uzeti u obzir da stres nije uvijek negativan. Prvo, stres mogu prouzrokovati događaji koji su zapravo po svojoj prirodi pozitivni, poput ulaska u brak, preseljenja u novi, veći stan ili dobitka posla. Ono što prouzrokuje stres zapravo je promjena na koju se moramo naviknuti.
Drugo, stres može imati i pozitivne posljedice. Uspješno nošenje sa stresom pomaže nam da ga i u budućnosti lakše svladamo jer nas stresna iskustva ojačavaju. Pored ovog, osjećaj stresa mobilizira naše tjelesne i psihološke resurse i energiju pa nam umjereni stres zapravo može koristiti u uspješnijem nošenju sa svakodnevnim događajima. Ovo posebno može biti korisno u situacijama polaganja ispita, pisanja seminara i sličnim prilikama.
Kako se boriti protiv stresa?
Osigurajte si adekvatnu socijalnu mrežu. Ako se okružite obitelji, prijateljima i ostalim dragim osobama, vjerojatno ćete naići na podršku za svoje probleme, a možda dobijete priliku da i vi pomognete drugima
Povjerite se nekome. Ako vam se u bilo kojem trenutku vaši problemi počnu doimati neizdrživim, ili samo trebate nekoga tko će vas slušati, nemojte sve držati u sebi. Nađite osobu od povjerenja, bilo da je to netko iz obitelji, prijatelj ili stručna osoba i iznesite joj svoje probleme.
Održavajte se u tjelesnoj formi. Bez obzira na to bavite li se nekim sportom ili svakodnevno odlazite u šetnje, kretanje može imati povoljan učinak na vaše psihofizičko zdravlje
Uvedite zdrave prehrambene navike. Budući da stres predstavlja opterećenje za organizam, ojačajte ga dovoljnim unosom hranjivih tvari i tekućine. Jedite dovoljno i umjereno te ne preskačite doručak.
Upravljajte stresom. Nastojte održavati ravnotežu između fakultetskih obaveza i privatnog života. Važno je učiti i postizati dobar uspjeh na fakultetu, ali preporučljivo je da nađete dovoljno vremena i za različite hobije, druženje i sve ostalo što vas veseli, a što nije vezano uz fakultet.
Ne shvaćajte život preozbiljno…ali ne shvaćajte ga ni neozbiljno. Nastojte prilaziti svemu sa zdravom dozom humora. Ako i padnete neki ispit, nije tragedija. Našalite se na svoj račun i krenite dalje. Ali svakako pazite da iz toga izvučete lekciju i da drugi put uđete bolje pripremljeni u sličnu situaciju.
Izradite raspored svojih obaveza. Pokušajte na početku svakog tjedna predvidjeti koje biste sve obaveze mogli imati i onda, ako možete, rasporedite ih po danima tako da vam niti jedan dan ne bude pretrpan i da imate dovoljno vremena za njihovo obavljanje
Sjetite se da je zdravlje na prvom mjestu. Ako primijetite da dugotrajan stres počinje narušavati vaše zdravlje, razmislite koji je izvor stresa i možete li ga ikako ukloniti ili ublažiti. Primjerice, ako je vam je održavanje dosadašnjeg uspjeha na fakultetu postalo preteško, nije nikakva sramota ako smanjite kriterije.
 
Literatura:
Beck, R. C. (2003). Motivacija: teorija i načela. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Cohen, S., Doyle, W. J., Skonei, D. P., Fireman, P., Gwaltney, J.M., Newsom, J.T. (1995). State and trait negative affect as predictors of objective and subjective symptoms of respiratory viral infections. Journal of Personality and Social Psychology, 68, 59-169.
Friedman, M., Rosenmann, R. H. (1974). Type A behaviour and your heart. New York: The Modern Library.
Larsen, R. J., Buss. D. M. (2008). Psihologija ličnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Selye, H. (1976). The stress of life. New York: McGraw-Hill.