Tko sam ja: identitet i kako ga steći

Kad vas netko pita da se predstavite, što vam prvo padne na pamet? Navedete li svoje ime i prezime? Kažete li da ste student? Definirate li se ipak prvenstveno kroz svoje hobije? Određuje li vas možda ipak najviše vaša uloga u odnosu na članove obitelji ili prijatelje? Čak i ako ne znate tko ste trenutačno, biste li voljeli to jednom saznati? Ako ste se ikad bavili ovakvim ili sličnim pitanjima, bavili ste se pitanjima svojeg identiteta.
 
Priroda identiteta
Odgovor na pitanje što je to identitet nije jednostavan. Subjektivno gledano, možda bi najbolje bilo reći da se identitet očituje u osjećaju posjedovanja neke čvrste unutarnje jezgre koja nam daje osjećaj unutrašnje sigurnosti u to tko smo u različitim situacijama. Ova unutarnja jezgra je zapravo organizirano shvaćanje sebe kao osobe koja ima određene i relativno jasne vrijednosti, uvjerenja i ciljeve kojima smo posvećeni. O pojmu identiteta puno je govorio psihoanalitičar Erik Erikson još 60-ih godina prošlog stoljeća. On je smatrao da se identitet razvija u kontekstu odvajanja osobe od njezinih roditelja i nastaje kao posljedica njezinog osamostaljivanja i preispitivanja dotadašnjih vrijednosti. Prema Eriksonovoj psihosocijalnoj teoriji, osoba se razvija čitav život i to kroz slijed različitih stadija. Svaki stadij obilježava temeljni psihološki konflikt i o načinu njegovog rješavanja ovisi hoće li naš daljnji razvoj biti zdrav ili ćemo postati neprilagođeni. Jedan od takvih psiholoških konflikata je onaj između identiteta i zbunjenosti. Iako Erikson prvenstveno pripisuje ovaj konflikt adolescentskoj dobi, problem odgovaranja na pitanje tko smo može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.  Problemi s identitetom mogu postati posebno istaknuti u kasnoj adolescenciji i mladoj odrasloj dobi zbog mnogih pitanja s kojima se osobe tog uzrasta suočavaju. Prvo, tada trebamo dobro razmisliti ne samo o tome tko smo, koje su naše jake, a koje slabe strane i što nas točno zanima, nego još trebamo odlučiti i o tome tko želimo biti u budućnosti. Jedna od glavnih odrednica našeg daljnjeg životnog puta prije svega je odabir između toga želimo li odmah nakon srednje škole ući u svijet rada ili želimo nastaviti naš životni put kao studenti. Naravno, ako odlučimo studirati, pojavljuje se novo pitanje: koji fakultet odabrati. Čak i kad postanemo ponosni studenti željene ustanove, može se dogoditi da počnemo preispitivati naše prethodne odluke. Priznajte – sigurno ste se barem jednom zapitali jeste li na pravom fakultetu i dovodi li vas put na kojem se nalazite do željenog cilja kasnije u životu. Naravno, treba naglasiti da se mladi ljudi ne suočavaju samo s pitanjima profesionalnog identiteta, već moraju donijeti i važne odluke koje se tiču obiteljskog života (npr. kada se odseliti od roditelja), ali i odnosa s prijateljima (primjerice, kako pronaći ravnotežu između izlazaka i druženja s jedne strane i učenja s druge) i romantičnim partnerima (vidimo li budućnost s tom osobom, želimo li zajednički život s njom ili ne).
Čini se da je mlada odrasla dob prilično zahtjevna zbog izazova koje predstavlja našem osjećaju identiteta. No, vrijedi li to za sve ljude?
Mogu li nekako preskočiti čitavu priču?
Erikson kaže da se identitet može postići na više načina. Neki mladi ljudi eksperimentiraju s različitim opcijama i ulogama i nakon pažljivog promišljanja o tome u kojem se identitetu najugodnije osjećaju, na kraju se obvezuju jasnom skupu vrijednosti i ciljeva koje su samostalno odabrale. Ovakav status identiteta naziva se postignutim identitetom. Za razliku od njih, postoje osobe koje su i dalje u procesu istraživanja: još uvijek eksperimentiraju s različitim mogućnostima, ali nisu se još ničemu konkretno obvezale. Ovakvo prikupljanje informacija i isprobavanje aktivnosti kako bi se pronašle vrijednosti kojima ćemo se prikloniti naziva se psihološkim moratorijem (moratorij = obrazac zadržavanja ili odgađanja). Iako se osobe u psihološkom moratoriju još uvijek nisu „pronašle“, budući da aktivno rade na tome, smatra se da je i moratorij, baš poput postignutog identiteta, psihološki zdrav i adaptivan put k definiciji sebe.
Naravno, postoji način i kako „varati“ i doći do identiteta lakšim putem. Možemo jednostavno preuzeti određene ciljeve i vrijednosti bez istraživanja alternativa jer su nam tako preporučili roditelji, profesori, prijatelji ili neke druge utjecajne osobe. Tako možemo odabrati neki fakultet samo zato jer su i naši roditelji studirali na njemu ili preuzeti jednog dana obiteljski posao bez da smo pokušali odabrati ili stvoriti karijeru vlastitim nastojanjima. Ovakav identitet naziva se preuzetim ili zaključanim identitetom. Još jedan lagani način rješavanja problema identiteta je taj da jednostavno ni ne pokušavamo, odnosno da dignemo ruke od sebe. Status identiteta u kojem se nalazimo, ako se nismo obvezali nikakvim vrijednostima niti to aktivno pokušavamo, naziva se difuzijom identiteta. Ovakve osobe obično smatraju da su izazovi koje pred njih postavlja pokušaj definiranja samih sebe preteški ili previše prijeteći. Budući da difuzija identiteta znači da osoba nema jasan skup vrijednosti ili interesa, često nismo sposobni donijeti važne životne odluke samostalno i pouzdajemo se umjesto toga u sreću ili u to što rade drugi ljudi oko nas.
Kriza identiteta
S vremena na vrijeme, sve da smo i definirali tko smo, možemo početi ponovno redefinirati vlastitu individualnost. Ako pritom doživljavamo određenu razinu anksioznosti i nesigurnosti, govorimo o krizi identiteta. Psiholog Roy Baumeister spominje dvije krize: deficit identiteta i konflikt identiteta.
Deficit identiteta je praznina koju stvara odbacivanje starih uvjerenja i ciljeva. Ovakva kriza učestala je kod studenata jer su oni na studiju izloženi velikom broju novih ideja i vrijednosti, a nova znanja i razmjena mišljenja s kolegama i profesorima potiču ih da preispituju svoja dotadašnja uvjerenja.
Konflikt identiteta odnosi se na nekompatibilnost dviju ili više naših uloga. To su obično konflikti u kojima nas dvije ili više opcija podjednako privlače, a one su međusobno suprotstavljene. Ovakav konflikt može rezultirati osjećajem krivnje ako odlučimo odbaciti jedan dio sebe u korist drugog.
Na svu sreću, krize identiteta mogu se, uz dosta truda i upornosti, uspješno riješiti. Baumeister smatra da se rješenje odvija u dva koraka: prvo se treba odlučiti koje su nam vrijednosti najvažnije, a zatim te vrijednosti treba pretvoriti u konkretno ponašanje. Recimo da imate konflikt između identiteta društvene osobe s puno prijatelja i identiteta uspješnog studenta. Jedan od načina na koji biste mogli riješiti taj konflikt je da a) odlučite da vam je u ovoj fazi života najvažnije biti uspješan student i b) posvetite s intenzivnom učenju kako biste taj cilj postigli.
Postoji još jedan način na koji možete riješiti krizu identiteta: možete odlučiti pokušati održavati ravnotežu između različitih uloga. Primjerice, možete se zadovoljiti s tim da možda nećete biti najbolji student na godini, ali da ćete zato imati više vremena za hobije, prijatelje i obitelj.
S čim je povezan određen status identiteta?
Postignuti identitet i moratorij
Viši osjećaj samopoštovanja
Češće korištenje kritičkog i apstraktnog mišljenja
Vještiji u moralnom rasuđivanju
Preuzeti identitet
Dogmatični, rigidni i netolerantni
Samopoštovanje ovisi o tuđem odobravanju
Difuzni identitet
Akademske poteškoće i poteškoće u upravljanju vremenom
Osjećaj duboke apatije i beznađa u vezi vlastite budućnosti
U lovu na identitet
Budući da izgradnja identiteta nije nimalo lagan zadatak, slijede neke preporuke kako da što lakše otkrijete tko se:
Nastojte biti fleksibilni i otvoreni prema novim vrijednostima, idejama i mišljenjima
Nemojte odmah odbijati stajališta drugih ljudi, već pokušajte sagledati svijet iz njihove perspektive
Uzmite u obzir da ne postoji uvijek apsolutna istina, ali imajte u vidu da ne pretjerate niti sa stavom da se nikada ništa ne može znati sa sigurnošću
Iskoristite studij kao priliku da što više istražujete: sudjelujte što više u raspravama s kolegama i profesorima, namjerno upišite neki izborni kolegij koji inače ne biste upisali ili ne vidite odmah korist od njega
Čitajte što više (i to ne samo stručnu literaturu)
Počnite se baviti nekom slobodnom aktivnošću koja vas je oduvijek zanimala, a nikad niste našli vremena za nju
Ako niste sigurni u vezi vašeg daljnjeg profesionalnog razvoja, uvijek postoji mogućnost da odete na profesionalnu orijentaciju
Ako ste sigurni u to da vas trenutačni faks ipak ne zanima i da nije za vas, radije ga promijenite na vrijeme nego da se čitav život bavite nečime s čim nećete biti zadovoljni
Nastojte na sve događaje gledati kao na prilike koje mogu pridonijeti vašem razvoju
Zapitajte se s vremena na vrijeme jeste li zadovoljni sa smjerom u kojem se razvija vaš život, i ako niste, razmislite što biste i kako mogli promijeniti
Za one koji žele znati više:
Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog obrazovanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Erikson, E.H. (1976). Omladina, kriza, identifikacija. Titograd: Pobjeda
Larsen, R. J., Buss, D. M. (2008). Psihologija ličnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.